ZABLUDE
1. zabluda o vegetarijancima: Vegetarijanci imaju manje raznolik način prehrane od ljudi koji jedu meso.
Istina je da vegetarijanci ne jedu životinje, a vegani ne jedu niti proizvode životinjskog porijekla. No to ne znači da je njihova prehrana manje raznolika. Američko udruženje dijetetičara navodi kako Vegetarijanski način prehrane ima brojne nutritivne dobrobiti... kao i više razine ugljikohidrata, vlakana, magnezija, kalija, folne kiseline i antioksidansa, kao što su vitamini C i E, te raznih drugih korisnih biljnih spojeva. Ovo baš i nije opis prehrane kojoj nedostaje raznolikosti! Unutar porodice povrća nalazi se, recimo gomoljasto i korjenasto povrće, lisnato povrće, mahunarke kao i hrana koja se smatra povrćem iako je u stvari voće. To je, naprimjer, povrće iz porodice krastavaca i paprike. Mnogi normalni načini prehrane u stvari se sastoje od samo četiri vrste hrane – mesa, mliječnih proizvoda, pšenice (npr. kruh, tost, tjestenina, itd.) i šećera. Ovim vrstama hrane daju se različita imena i ... prehrana izgleda vrlo raznoliko! Razmotrimo, naprimjer, mliječne proizvode. Drugi nazivi su: punomasno, poluobrano i obrano mlijeko, maslac, vrhnje, sir, jogurt, sladoled, punomasni sir, svježi sir, različiti frapei, umaci za tjestenine na bazi mlijeka, itd. itd. Ako netko jede sve ovo, možda mu se čini da se raznoliko hrani, ali sve je to u stvari samo kravlje mlijeko. Danas za sve to postoje i biljne varijante, no to je samo djelić bogatstva i raznolikosti prehrane zasnovane na bilju.
2. zabluda o vegetarijancima: Treba jesti crveno meso koje je glavni izvor željeza.
Dvije najveće svjetske zdravstvene organizacije, Američko udruženje dijetetičara i Britanska liječnička udruga, navode kako anemiija uzrokovana nedostatkom željeza nije nimalo češća kod vegetarijanaca nego što je to slučaj kod ljudi koji jedu meso. Željezo se nalazi u mnogim namirnicama koje nisu životinjskog porijekla, naprimjer u cjelovitim žitaricama, mahunarkama, lisnatom povrću, suhom voću, obogaćenim žitaricama, pa čak i u kakau! Kad se radi o željezu, pravi problem vezan uz njega je njegova apsorpcija i mnogi faktori koji na to utječu. Naprimjer, kravlje mlijeko ne samo da ne sadrži željezo, nego njegova konzumacija ili jedenje sireva može prepoloviti količinu željeza koje tijelo apsorbira. U priči o apsorpciji željeza ključnu ulogu igra i vitamin C. Nalazi se jedino u biljnoj hrani (voće i povrće), a njegova količina izravno utječe na apsorpciju željeza. Vegetarijanci gotovo uvijek unose više vitamina C od ljudi koji jedu meso.
3. zabluda o vegetarijancima: Mlijeko je jedini izvor kalcija i vrlo je bitno za kosti.
Kalcij se nalazi u mnogim namirnicama koje nisu mliječnog porijekla: mahunarkama, zelenom lisnatom povrću (npr. brokula, potočarka), orašastim plodovima (naročito bademi), sjemenkama (naročito sezam) i u suhom voću. Mnoge namirnice obogaćene su kalcijem, naprimjer žitarice, kruh, sojino mlijeko pa čak i sokovi od naranče. Kalcij iz biljaka ljudsko tijelo mnogo lakše apsorbira. Za razliku od kravljeg mlijeka, kalcij iz biljaka se u tijelo ne unosi zajedno s velikim količinama zasićenih masnih kiselina i kolesterolom koje sprječavaju apsorpciju, već sadrži ostale bitne minerale kao što su magnezij i bor.
Zdravlje kostiju nije povezano samo uz dostatan unos kalcija u organizam. Tjelovježba je faktor koji osigurava da kalcij zapravo ostane u tijelu. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama u stvari potiče tijelo na izlučivanje kalcija. Jedno istraživanje pokazalo je kako osobe koje su vegetarijanci imaju upola manje gubitke kalcija od osoba koje se hrane tipičnom mesnom hranom. Studije koje su proučavale međuodnos konzumiranja kravljeg mlijeka i lomova kostiju pokazale su da ljudi koji više kalcija dobivaju putem kravljeg mlijeka imaju više lomova od ljudi koji piju malo mlijeka ili ga uopće ne piju. Prehrana bogata voćem i povrćem uvelike pridonosi održavanju gustoće kostiju.
4. zabluda o vegetarijancima: Meso je najbolji izvor bjelančevina.
Bjelančevine su nam potrebne za rast, obnavljanje tjelesnih stanica i zaštitu od infekcija. Bjelančevine se sastoje od djelova koji se zovu aminokiseline. Naša prehrana tijelu treba osigurati svih osam esencijalnih aminokiselina kako bi se zadovoljila potreba za bjelančevinama. Bezmesna prehrana lako nadoknađuje potrebu organizma za aminokiselinama jer većina hrane sadrži bjelančevine. Jedući razne biljne namirnice automatski u tijelo unosite sve potrebne aminokiseline. Još jedna prednost biljnih bjelančevina je da, za razliku od životinjskih, one obiluju ugljikohidratima i vlaknima (oboje obiluje energijom), a ne sadrže velike količine zasićenih masnoća i kolesterol.
5. zabluda o vegetarijancima: Vitamin B12 nalazi se samo u proizvodima životinjskog porijekla.
Ovaj vitamin potreban nam je za održavanje zdravog živčanog sustava i normalnu proizvodnju krvi. Također je ključan (zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B6) za održavanje zdravog krvožilnog sustava. Bitan je svakodnevni unos tih tvari. Nipošto nije istina da samo namirnice životinjskog porijekla sadrže ovaj vitamin. Širok spektar namirnica obogaćen je vitaminom B12, npr. kvasac, margarini, sojino mlijeko, sokovi, žitarice i proizvodi od soje, a lako su dostupni i vitaminsko mineralni dodaci prehrani. Zadnja istraživanja pokazala su da se vitamin B12 kojim su obogaćene različite namirnice bolje apsorbira od onog iz mesa i namirnica životinjskog porijekla.
6. zabluda o vegetarijancima: Riba je jedini izvor esencijalnih masnih kiselina u prehrani.
Baš poput bjelančevina, i masnoće su neizostavni dio prehrane. No, nije dobro jesti baš bilo kakve masnoće. Zasićene masnoće nam nisu potrebne (uglavnom se nalaze u namirnicama životinjskog porijekla i rafiniranoj hrani), ali svakako moramo jesti nezasićene masnoće. One su izvor omega 6 i omega 3 masnih kiselina, a upravo omega 3 masnoće manjkaju u prehrani velike većine ljudi. Ribe poput lososa i haringe bogate su esencijalnim masnim kiselinama, ali nisu i njihov jedini izvor. Biljna hrana obiluje esencijalnim masnim kiselinama i vrlo ih je lako podmiriti na taj način. Sjemenke (naročito lanene), orašasti plodovi (naročito orasi), zeleno povrće i grahorice (naročito soja) te biljna ulja obiluju objema vrstama esencijalnih masnih kiselina.