8. Ako zaglaviš na pustom otoku, i ti ćeš morati jesti meso.
Možda – ali ako si zaglavio na pustom otoku, možda ćeš morati trčati okolo potpuno gol, nikad se ne otuširati i brisati guzicu lišćem; no to ne znači da ćeš te stvari trebati raditi cijelo vrijeme.
9. Bog nam je dao životinje da ih jedemo.
Ni jedna religija ne naređuje svojim sljedbenicima da jedu meso i mnogi kršćani, muslimani, budisti i židovi su vegetarijanci kao što su to i svi iz reda Hare Krishna i Jaina. Većina Hindua, naravno, ne jede crveno meso. Za mnoge religiozne ljude odgovor na to pitanje nudi se u osobnoj procjeni. Većina religija, ionako propovijeda suosjećanje, ljubaznost i milosrđe, a klaonica i industrijska farma ne čini se baš u skladu s tim. Dakle, religijsko opredjeljenje nam ne može biti opravdanje da ne postanemo vegetarijanci.
10. Ako bismo svi jeli povrće, plodove i sjemenke, ne bismo li onda trebali više pesticida?
Ne. Stavljajući na stranu pitanje jesu li pesticidi uopće potrebni, ako bi svatko bio vegetarijanac koristili bismo manje pesticida jer bi zapravo sadili manje usjeva. Sve životinje na farmama jedu biljke i pretvaraju ih u hranu zapravo vrlo neproduktivno. Prosječno, farmska životinja treba pojesti 10 kg biljnih bjelančevina da bi napravila 1 kg mesa – drugim riječima, ako bi ista zemlja bila korištena za sadnju usjeva čije bi plodove jeli ljudi, bila bi deset puta produktivnija. Da to postavimo na još jedan način, 90% usjeva koje koristimo da nahranimo životinje je uzalud potrošeno. Ako ne bismo jeli životinje, ne bismo trebali saditi te usjeve ili koristiti kemikalije na njima.
11. Jedenje ribe ne uzrokuje patnju.
O, da, uzrokuje! Brojne znanstvene studije potvrdile su da riba osjeća bol. Ribolov za potrebe industrije uzrokuje ribama beskrajnu patnju jer su ubijene ili na način da su zgnječene u mreži tako da im plivajući mjehuri eksplodiraju kad ih iznesu na površinu ili pak tako da skapavaju vapeći za kisikom na palubi broda. Mnoge vrste riba, pogotovo losos, danas se uzgajaju u prevelikom broju te pate od raznih infektivnih bolesti, parazita i malog prostora zbog prenatrpanosti.
12. Što bi se dogodilo krajolicima ako životinje ne bi pasle na njima?
Kao što smo već rekli, trebali bismo iskorištavati manje prirode za poljoprivredna dobra ako bismo svi bili vegetarijanci: to znači za bi se većina zemljišta mogla vratiti u prirodan oblik. Na svijetu je premalo šuma – to možemo promijeniti tako da nećemo trebati iskorištavati zemlju sadeći usjeve (kao što su soja i uljana repica) da bismo nahranili životinje.
Suprotno od pomisli da bi nestanak stočarskih farmi mogao uzrokovati propadanje krajolika, kako neki ljudi misle, nestanak stočarskih farmi značio bi veliko smanjenje patnje, a biljnom i životinjskom svijetu dozvolilo bi se da se oporavi (vidi 1b).
13. Zašto ne bismo učinili nešto za ljude umjesto za životinje?
Vegetarijanstvo, dapače, pomaže ljudima. Mesna industrija uzrokuje uništavanje okoliša kroz stvari kao što su krčenje šuma, erozija tla, onečišćenje vode i proizvodnja stakleničkih plinova – živjeli bismo u čišćem, boljem svijetu ako bismo svi bili vegetarijanci. Drugo, zato što je proizvodnja mesa tako nezadovoljavajući način proizvodnje hrane jer iskorištava izvore koji bi trebali biti za ljudska bića, u zemljama u razvoju pojavljuje se novi problem - tamo se tlo povećano iskorištava za proizvodnju stočne hrane zbog izvoza u bogate zemlje svijeta umjesto da se koristi za sadnju hrane za tamošnje stanovništvo. Konačno, vegetarijanstvo poboljšava ljudsko zdravlje, što se dobro odražava na pojedince i društvo u obliku jedne cjeline: manji troškovi za zdravstvenu njegu i manje izgubljenih radnih dana zbog bolesti.
Suosjećanje prema životinjama nije u sukobu sa suosjećanjem prema ljudima. Vegetarijanstvo je izbor koji svaki pojedinac može učiniti da bi unaprijedio život životinja i ljudskih bića. Ono što će ljudi jesti također je izbor – baš kao i to gdje se zapošljavaju, što čine u svoje slobodno vrijeme ili za koga glasaju. Mnogi vegetarijanci posvetili su svoje živote borbi za dobrobit čovječanstva – Gandhi je klasičan primjer za to.
14. Hitler je bio vegetarijanac.
Ne, nije. Jeo je životinje – baš kao i Himmler, Goering, Adolf Eichmann, Joseph Stalin, Pol Pot, Attila the Hun, Idi Amin, Saddam Hussein, Harold Shipman, Timothy McVeigh, Myra Hindley i gotovo svaki drugi ubojica u povijesti. Njegov liječnik mu je savjetovao vegetarijansku prehranu, ali on je se nije pridržavao, no i da je to ne bi ništa dokazalo osim da je pazio na svoje zdravlje.
15. Svi farmeri ostali bi bez posla ako bismo prestali jesti meso.
Ako bismo svi postali vegetarijanci, ljudi bi još uvijek morali jesti, tako da bi za farmere bilo dovoljno posla! Zapravo, činjenica je da je upravo intenzivan uzgoj životinja na farmama uzrokovao veliku nezaposlenost u poljodjelstvu tako da su neki poljoprivrednici bili prisiljeni tražiti posao u mesnoj industriji. Vegetarijanski svijet značio bi više zaposlenosti kroz održiv rast poljoprivredne proizvodnje.
Kako god bilo, čak i ako bi farmeri ostali bez posla, to nije razlog da uzgajamo životinje za hranu. Jedenje mesa pogubno je za nas same, za životinje, kao i za cijeli planet - i ako je to ispravno zaustaviti, onda nezaposlenost onih koji rade u mesnoj industriji nije razlog da se to nastavi. Vezano uz ovo što je bilo spomenuto, ako se riješimo svog kriminala, policija bi ostala bez posla, a ako bismo prestali biti bolesni, doktori i sestre ne bi imali što raditi: ali to ne znači da se ne bismo trebali riješiti kriminala i bolesti.
16. Ne smeta mi to što si ti vegetarijanac – ali ne bi trebao nametati svoje stajalište drugim ljudima. To je stvar osobnog izbora svakog pojedinca.
Pokušavati uvjeriti ljude da promijene način razmišljanja nije nametanje svojih stajališta njima. To je jedno zdravo neslaganje na čemu se, uostalom, zasniva demokracija i koje je važno da bi mogle nastupiti bilo kakve promjene.
Ono što jedemo, također, nije stvar pojedinca. Jedenje mesa i vegetarijanstvo nisu dvije strane istog novčića: jedno donosi smrt i patnju životinjama, razaranja planeta i štetu ljudskom zdravlju, a drugo ne. Razlog zašto vegetarijanci pokušavaju promijeniti razmišljanje onih koji još uvijek jedu životinje je taj što njihov pojedinačni izbor nemjerljivo utječe na druga bića, ljudska i ne-ljudska.
17. Koju bi razliku činila jedna osoba koja bi se odrekla jedenja mesa?
Veliku razliku. Prosječni mesojed kroz svoj životni vijek prosječno konzumira 5 krava, 20 svinja, 29 ovaca i janjadi, 780 pilića, 46 purica, 18 pataka, 7 zečeva, 1 gusku i pola tone ribe. To je mnogo spašenih života. Važno je naglasiti da je najbolja reklama za vegetarijanstvo zdrav i sretan vegetarijanac: ako postaneš takav vegetarijanac bit ćeš u mogućnosti utjecati na druge da postanu i oni dio pokreta prema suosjećajnijem i razumnijem svijetu.
18. Jedemo meso još od vremena špiljskog pračovjeka.
Također smo lagali, krali, ubijali jedni druge i vodili ratove od vremena špiljskog pračovjeka. To ne znači da su te stvari ispravne (vidi pitanje 2 i 3).
19. Zašto vegetarijanci uvijek izgledaju bolesno?
Ne izgledaju. To je kao da pitate zašto tupei uvijek izgledaju loše – to je tako samo zato što uvijek primjećujemo one loše. Ako poznaješ nekoga (tko opet poznaje nekoga...) tko je bio bolestan, to ne predstavlja vegetarijance! Ljudi poput Martina Shawa, Pamele Anderson, Joanne Lumley i Carla Lewisa, osvajača 6 Olimpijskih zlatnih medalja, izgledaju prilično dobro uz pomoć svoje vegetarijanske prehrane. Tko je sve vegetarijanac iz svijeta poznatih provjeri ovdje.
20. Kada životinje ne bi bile sretne i zdrave, one ne bi rasle, nesle jaja i slično...
To jednostavno nije istina. Ljudi ne izrastaju veliki jer su sretni, a tako ni životinje. Pilići uzgajani za meso danas rastu skoro dvaput brže nego prije 50 godina – iako žive u daleko gorim uvjetima, nagužvani u smrdljive zatvorene kaveze u velikim halama s desecima tisuća drugih i pate od šepavosti i drugih problema. Oni ne narastu veliki jer su sretni nego zato jer su selektivno uzgajani da bi brzo dobili na težini, davani su im lijekovi koji potiču rast i hranjeni su specijalnom hranom.
Slično tome, krave muzare uzgajane su tako da proizvode mnogo više mlijeka nego što je to za njih prirodno. Zapravo, mliječna industrija počiva na tome da životinje učini nesretnima – oduzimajući im teliće tako da bi ljudi mogli piti mlijeko njihovih majki – da bi obavljale svoju funkciju. Kokoši nesilice uzgajane su da bi proizvodile tako mnogo jaja da na kraju gube kalcij iz kostiju koje postaju krhke te zadobivaju lomove nogu kao posljedice toga. One ne ležu jaja jer su sretne: one jednostavno nemaju izbora. Svinje nemaju meso da bi ga mi jeli, krave mlijeko da bi ga mi pili niti kokoši nesu jaja za nas.
Iskorištavanje i manipuliranje njihovim životima i prirodnim nagonima više je nego neopravdana okrutnost s kojom trebamo prekinuti zbog održivosti cijelog planeta.