PITANJA

20 najčešćih primjedbi i pitanja vezanih uz vegetarijanstvo

Vegetarijanci se stalno iznova susreću s pitanjima koje im postavljaju ne-vegetarijanci. Pročitajte 20 najčešćih pitanja i primjedbi koje ljudi upućuju vezano uz vegetarijanstvo. Ako razmišljate da postanete vegetarijanac, mogli biste ovdje naći odgovor na nešto što vas muči. (Ako vam se žuri, Hitler je broj 14.)

1a. Ako svi postanemo vegetarijanci, preplavit će nas životinje?

Piglet.jpgŽivotinjama na farmama nije omogućeno da se razmnožavaju na prirodan način i farmeri ih uzgajaju samo onda kada time mogu ostvariti profit. Ako bi se s vremenom smanjila potrošnja mesa, tada bi se uzgajalo sve manje životinja. To znači da mi ne bismo bili preplavljeni milijunima uzgojenih životinja, kao što to mnogo ljudi misli. Na kraju, nekolicina koja je preostala, bila bi slobodno puštena: svinje mogu rovati šumom - što je za njih i prirodno,  ovce će pasti obronke brežuljaka poput jelena i tako redom. Njihova populacija naći će svoje prirodno stanište, baš kao i svaka druga životinjska vrsta koja živi u prirodi.

1b. Ako svi postanemo vegetarijanci – sve životinje će izumrijeti.

Istina je da će broj životinja opasti kako će farmeri s godinama uzgajati sve manje i manje životinja. Životinje na farmama žive u kontroliranim i za njih prirodno narušenim uvjetima ispunjenima strahom i boli. Velika većina njih drže se u zatvorenim blokovima gdje nikad ne vide svjetlo dana. Vani ih drže samo u kratkom intervalu prije nego budu zaklane za meso – često na nezamislivo barbarski način.  Sve farmske životinje rođene su da umru na našu zapovijed – odvratna zamisao. Također, neke uzgojene sorte su s vremenom toliko izmijenjene od svojih stvarnih predaka da bi bilo pristojnije pustiti ih da izumru. Za primjer, pilići brojleri i purice uzgajane za meso često su tako debele da jedva mogu hodati, a noge im se potpuno deformiraju. Umjesto toga, mogli bismo uspostaviti velike prirodne rezervate za život tradicionalnih (sada rijetkih) pasmina koje nisu toliko izmijenjene.

41959.jpgBilo bi puno više zemlje dostupne za rezervate jer se sada većina terena koristi za rast usjeva kojima se tove  životinje. Također, bilo bi više mjesta za šume i proplanke te druga područja gdje bi mogle bujati izvorne vrste biljnog i životinjskog svijeta, a bilo bi mjesta i za preostale nekadašnje farmske životinje. Divlje svinje, purice i divlje kokoši (preteča današnje farmske kokoši iz kaveza) živjele bi u svom prirodnom okruženju.

Mnogi ljudi zaboravljaju da su farmske životinje uzgojene od divljih životinja – i da njihovi prirodni preci trebaju očuvanje.

U vegetarijanskom svijetu životinje ne bi bile uzgajane i držane zbog profita, nego bi im bilo dozvoljeno da slobodno žive svojim prirodnim načinom života.

2. Naši zubi i probavni sustav stvoreni su za jedenje mesa.

celjusti2.jpgNe, nisu. Mi možemo probavljati meso, ali naš probavni sustav je drugačiji od onog u mesoždera: naša crijeva su duža (tako da mi možemo probavljati veću količinu biljaka), a naši zubi nisu oblikovani za komadanje i trganje mesa. Naši zubi i usta nemaju taj oblik da bi bili u mogućnosti ubiti i držati žrtvu koja se trza (usporedite oblik naše čeljusti i zuba sa onima u lava - ili vaše kućne životinje - mačke ili psa!). Zato ljudi kuhaju meso prije nego ga jedu  i zato mi ne možemo drobiti i žvakati sirove kosti. A vezano uz naše oštre zube – gorile su isključivo vegetarijanci – kao uostalom i većina primata – iako imaju mnogo dulje i oštrije očnjake nego ljudska bića. Ishrana ljudskih predaka bila je veganska dok nisu počeli loviti prije otprilike milijun i pol godina, ali čak i tada je meso bilo slabo zastupljeno u njihovoj prehrani. Zato ljudi žive dug i zdrav život na vegetarijanskoj i veganskoj ishrani, ali brzo umiru ako ne jedu ništa drugo osim mesa.

3. Jedenje mesa je prirodno.

Baš kao što smo sad vidjeli, i nije. Ljudi su počeli jesti meso tek u relativno nedavnoj prošlosti evolucije i to jedino korištenjem alata kao što su koplje i vatra. Tek kad smo počeli uzgajati životinje na farmama meso je postalo uobičajen dio naše prehrane, dok se meso u svakodnevnoj prehrani nalazi tek odnedavno – pojavom  industrijskih farmi nakon Drugog svjetskog rata. To je dovelo do smanjivanja troškova uzgoja životinja, a posljedica je bila eksplozija konzumiranja mesa. Na primjer, 1946. količina pojedene peradi u V. Britaniji bila je 31,9 milijuna, a u 2001. preko 800 milijuna. A što ide uz industrijske farme – izvoz i prodaja živih životinja, te klaonice!

4. Mnoge životinje ubijaju da bi se prehranile: zašto ne bismo i mi?

Životinje čine mnoge stvari koje mi ne činimo i ne bismo nikad činili! Kako god bilo, ne smijemo ubijati, zato što imamo izbor. Lavovi, tigrovi i drugi moraju ubijati da bi preživjeli (oni su poznati kao pravi mesožderi): mi nismo. Životinje samo mogu pratiti svoje instinkte, ali mi, ljudska bića, možemo razmišljati o posljedicama naših akcija. Mi možemo prepoznati patnju drugih životinja i možemo izabrati da im tu patnju ne zadajemo. Ako izaberemo da oni pate, što to govori o ljudskoj rasi?

Jedenje mesa uzrokuje masovnu bol i patnju; uništava Zemlju, a zdravstvenu službu košta milijune.

5. U redu je jesti životinje ako su dobro živjele.

Da li bi bilo u redu ubijati i jesti ljude ako su dobro živjeli? I što mi uopće podrazumijevamo pod dobar život? U slučaju životinja, sigurno ne mislimo na dug život. Životinje uzgojene radi mesa ubijene su kao mladunčad (u primjeru janjadi i telića) ili u trenutku kad su postali fizički zreli – istovjetno dobi tinejdžera kod nas ljudi i nikad nisu imali priliku živjeti bilo koji oblik odraslog života. Životinje, naravno, žele živjeti baš kao što to želimo i mi. Prvi instinkt koji svaka životinja ima je - preživljavanje. Ubijajući ih, uzimamo od njih najvažniju stvar koju imaju; uskraćujemo im izvorno pravo na život.

Također je naivno zamišljati kako bilo koja životinja na farmi vodi dobar život: velika većina njih na industrijskim farmama iskorištavana je, zanemarivana i uništena – prisiljena da vodi bijedan život na način koji uređuje farma koja ih vidi samo kao oblik ostvarivanja prihoda. Nakon toga susreću se s okrutnom i zastrašujućom smrti u klaonicama: unatoč tome što ih ljudi navodno omame, milijuni životinja su još uvijek pri punoj svijesti kada im razrežu grlo. Čak i životinje organski uzgajane na slobodnom prostoru pate na tim farmama (vidi 6. pitanje) i suočavaju se s jednako potresnom smrću vrlo mlade, baš kao i životinje na industrijskim farmama.

6. Ja ionako jedem samo organsku, na slobodnom prostoru uzgojenu (nezatočenu) ribu/piletinu

Dobro. Svaki izbor koji ljudi učine, a koji umanjuje patnju životinja je dobrodošao izbor – ali zašto stati samo na nekim vrstama životinja ili samo na nekim oblicima patnji? Ribe i pilići osjećaju bol i imaju instinkt za preživljavanjem na isti način kao i krave i svinje. Možda su to manje atraktivne životinje za vas, ali to ne znači da su njihovi životi i patnja njima manje važni.

050816_cowpollution.jpgIsto tako, iako životinje koje su uzgojene organski na slobodnom prostoru obično (iako ne uvijek) vode bolji život nego životinje na industrijskim farmama, one još uvijek pate na razne načine. Na primjer, takozvane farme za proizvodnju jaja gdje su kokoši držane na slobodnom prostoru mogu uključivati tisuće kokoši koje se naguravaju u hangaru s ograničenim pristupom izlazu i s ograničenom površinom zemlje. Čak i na boljim farmama tog tipa, svi muški pilići odmah se ubijaju kao beskorisni proizvod jer ne nose jaja i jer su premršavi ili prežilavi za meso. Svim životinjama na farmama onemogućeno je miješanje u normalne društvene grupe, tako da patke nikad ne vide svoje pačiće; svinjama oduzimaju praščiće prerano; a telići su otrgnuti od svojih majki - krava muzara – dok su stari tek jedan dan. Čak i na takvim farmama, muška telad ubijena je jer ne daje mlijeko, ili nije pogodna za rasplod. Sve farmske životinje uskraćene su za mogućnost vođenje njima prirodnog načina života i sve se šalju u klaonice čim se vidi veći prihod u tome da ih se ubije nego da ih se drži na životu.

Životinje ne trebaju služiti zadovoljenju ljudskih potreba i navika, one imaju svoje vlastite razloge za život. Nema potrebe da se bilo koja životinja drži na farmi ili da se zakolje. Jedenje bilo koje vrste mesa pridonosi patnji životinja – kao i globalnom zagađenju okoliša te povećanju svjetske gladi, a svemu tome je uzrok jaka mesna industrija. Što manje mesa ljudi jedu, tim bolje, a mnogi su otkrili da im smanjivanje količine mesa u prehrani čini dobro – no, konačno, jedini zaista dosljedan i etički izbor je: ne jesti životinje uopće.

7. Biljke također vrište kada ih se izvlači iz tla ili ih se sjecka za hranu.

Zijev, zijev! Ta primjedba se postavlja obično u šali, ali ako želite pravi odgovor, evo, on slijedi!

zito.jpgBiljke ne osjećaju bol. Nemaju receptore za bol, živce i centralni živčani sustav. Vrištanje koje su osjetilni receptori detektirali kad je biljka oštećena uzrokovano je pomicanjem plinova. Rez oslobađa pritisak koji pokreće plinove unutar biljke da se pomaknu prema mjestu gdje je napravljen rez, proizvodeći tako određeni zvuk. Čak i ako je biljka osjetila bol, prosječan mesojed je odgovoran za deset puta više biljaka koje se ubiju nego prosječan vegetarijanac (vidi pitanje broj 10.) – jer sve životinje koje mesojedi konzumiraju, same jedu ogromne količine biljaka. Dakle, kome je stalo do biljaka prvi izbor je svakako ne jedenje životinja i namirnica životinjskog porijekla.

 

8. Ako zaglaviš na pustom otoku, i ti ćeš morati jesti meso.

Možda – ali ako si zaglavio na pustom otoku, možda ćeš morati trčati okolo potpuno gol, nikad se ne otuširati i brisati guzicu lišćem; no to ne znači da ćeš te stvari trebati raditi cijelo vrijeme.

9. Bog nam je dao životinje da ih jedemo.

Ni jedna religija ne naređuje svojim sljedbenicima da jedu meso i mnogi kršćani, muslimani, budisti i židovi su vegetarijanci kao što su to i svi iz reda Hare Krishna i Jaina. Većina Hindua, naravno, ne jede crveno meso. Za mnoge religiozne ljude odgovor na to pitanje nudi se u osobnoj procjeni. Većina religija, ionako propovijeda suosjećanje, ljubaznost i milosrđe, a klaonica i industrijska farma ne čini se baš u skladu s tim. Dakle, religijsko opredjeljenje nam ne može biti opravdanje da ne postanemo vegetarijanci.

10. Ako bismo svi jeli povrće, plodove i sjemenke, ne bismo li onda trebali više pesticida?

Farming.jpgNe. Stavljajući na stranu pitanje jesu li pesticidi uopće potrebni, ako bi svatko bio vegetarijanac koristili bismo manje pesticida jer bi zapravo sadili manje usjeva. Sve životinje na farmama jedu biljke i pretvaraju ih u hranu zapravo vrlo neproduktivno. Prosječno, farmska životinja treba pojesti 10 kg biljnih bjelančevina da bi napravila 1 kg mesa – drugim riječima, ako bi ista zemlja bila korištena za sadnju usjeva čije bi plodove jeli ljudi, bila bi deset puta produktivnija. Da to postavimo na još jedan način, 90% usjeva koje koristimo da nahranimo životinje je uzalud potrošeno. Ako ne bismo jeli životinje, ne bismo trebali saditi te usjeve ili koristiti kemikalije na njima.

11. Jedenje ribe ne uzrokuje patnju.

O, da, uzrokuje! Brojne znanstvene studije potvrdile su da riba osjeća bol.  Ribolov za potrebe industrije uzrokuje ribama beskrajnu patnju jer su ubijene ili na način da su zgnječene u mreži tako da im plivajući mjehuri eksplodiraju kad ih iznesu na površinu ili pak tako da skapavaju vapeći za kisikom na palubi broda. Mnoge vrste riba, pogotovo losos, danas se uzgajaju u prevelikom broju te pate od raznih infektivnih bolesti, parazita i malog prostora zbog prenatrpanosti.

12. Što bi se dogodilo krajolicima ako životinje ne bi pasle na njima?

Kao što smo već rekli, trebali bismo iskorištavati manje prirode za poljoprivredna dobra ako bismo svi bili vegetarijanci: to znači za bi se većina zemljišta mogla vratiti u prirodan oblik. Na svijetu je premalo šuma – to možemo promijeniti tako da nećemo trebati iskorištavati zemlju sadeći usjeve (kao što su soja i uljana repica) da bismo nahranili životinje.

Suprotno od pomisli da bi nestanak stočarskih farmi mogao uzrokovati propadanje krajolika, kako neki ljudi misle, nestanak stočarskih farmi značio bi veliko smanjenje patnje, a biljnom i životinjskom svijetu dozvolilo bi se da se oporavi (vidi 1b).

13. Zašto ne bismo učinili nešto za ljude umjesto za životinje?

fftw-4.gifVegetarijanstvo, dapače, pomaže ljudima. Mesna industrija uzrokuje uništavanje okoliša kroz stvari kao što su krčenje šuma, erozija tla, onečišćenje vode i proizvodnja stakleničkih plinova – živjeli bismo u čišćem, boljem svijetu ako bismo svi bili vegetarijanci. Drugo, zato što je proizvodnja mesa tako nezadovoljavajući način proizvodnje hrane jer iskorištava izvore koji bi trebali biti za ljudska bića, u zemljama u razvoju pojavljuje se novi problem -  tamo se tlo povećano iskorištava za proizvodnju stočne hrane zbog izvoza u bogate zemlje svijeta umjesto da se koristi za sadnju hrane za tamošnje stanovništvo. Konačno, vegetarijanstvo poboljšava ljudsko zdravlje, što se dobro odražava na pojedince i društvo u obliku jedne cjeline: manji troškovi za zdravstvenu njegu i manje izgubljenih radnih dana  zbog bolesti.

Suosjećanje prema životinjama nije u sukobu sa suosjećanjem prema ljudima. Vegetarijanstvo je izbor koji svaki pojedinac može učiniti da bi unaprijedio život životinja i ljudskih bića. Ono što će ljudi jesti također je izbor – baš kao i to gdje se zapošljavaju, što čine u svoje slobodno vrijeme ili za koga glasaju. Mnogi vegetarijanci posvetili su svoje živote borbi za dobrobit čovječanstva – Gandhi je klasičan primjer za to.

14. Hitler je bio vegetarijanac.

Ne, nije. Jeo je životinje – baš kao i Himmler, Goering, Adolf Eichmann, Joseph Stalin, Pol Pot, Attila the Hun, Idi Amin, Saddam Hussein, Harold Shipman, Timothy McVeigh, Myra Hindley i gotovo svaki drugi ubojica u povijesti. Njegov liječnik mu je savjetovao vegetarijansku prehranu, ali on je se nije pridržavao, no i da je to ne bi ništa dokazalo osim da je pazio na svoje zdravlje.

15. Svi farmeri ostali bi bez posla ako bismo prestali jesti meso.

Ako bismo svi postali vegetarijanci, ljudi bi još uvijek morali jesti, tako da bi za farmere bilo dovoljno posla! Zapravo, činjenica je da je upravo intenzivan uzgoj životinja na farmama uzrokovao veliku nezaposlenost u poljodjelstvu tako da su neki poljoprivrednici bili prisiljeni tražiti posao u mesnoj industriji. Vegetarijanski svijet značio bi više zaposlenosti kroz održiv rast poljoprivredne proizvodnje.

Kako god bilo, čak i ako bi farmeri ostali bez posla, to nije razlog da uzgajamo životinje za hranu. Jedenje mesa pogubno je za nas same, za životinje, kao i za cijeli planet - i ako je to ispravno zaustaviti, onda nezaposlenost onih koji rade u mesnoj industriji nije razlog da se to nastavi. Vezano uz ovo što je bilo spomenuto, ako se riješimo svog kriminala, policija bi ostala bez posla, a ako bismo prestali biti bolesni, doktori i sestre ne bi imali što raditi: ali to ne znači da se ne bismo trebali riješiti kriminala i bolesti.

 16. Ne smeta mi to što si ti vegetarijanac – ali ne bi trebao nametati svoje stajalište drugim ljudima. To je stvar osobnog izbora svakog pojedinca.

kisele_2.jpgPokušavati uvjeriti ljude da promijene način razmišljanja nije nametanje svojih stajališta njima. To je jedno zdravo neslaganje na čemu se, uostalom, zasniva demokracija i koje je važno da bi mogle nastupiti bilo kakve promjene.
Ono što jedemo, također, nije stvar pojedinca. Jedenje mesa i vegetarijanstvo nisu dvije strane istog novčića: jedno donosi smrt i patnju životinjama, razaranja planeta i štetu ljudskom zdravlju, a drugo ne. Razlog zašto vegetarijanci pokušavaju promijeniti razmišljanje onih koji još uvijek jedu životinje je taj što njihov pojedinačni izbor nemjerljivo utječe na druga bića, ljudska i ne-ljudska.

17. Koju bi razliku činila jedna osoba koja bi se odrekla jedenja mesa?

Veliku razliku. Prosječni mesojed kroz svoj životni vijek prosječno konzumira 5 krava, 20 svinja, 29 ovaca i janjadi, 780 pilića, 46 purica, 18 pataka, 7 zečeva, 1 gusku i pola tone ribe. To je mnogo spašenih života. Važno je naglasiti da je najbolja reklama za vegetarijanstvo zdrav i sretan vegetarijanac: ako postaneš takav vegetarijanac bit ćeš u mogućnosti utjecati na druge da postanu i oni dio pokreta prema suosjećajnijem i razumnijem svijetu.

18. Jedemo meso još od vremena špiljskog pračovjeka.

Također smo lagali, krali, ubijali jedni druge i vodili ratove od vremena špiljskog pračovjeka. To ne znači da su te stvari ispravne (vidi pitanje 2 i 3).

19. Zašto vegetarijanci uvijek izgledaju bolesno?

pamela.jpgNe izgledaju. To je kao da pitate zašto tupei uvijek izgledaju loše – to je tako samo zato što uvijek primjećujemo one loše. Ako poznaješ nekoga (tko opet poznaje nekoga...) tko je bio bolestan, to ne predstavlja vegetarijance! Ljudi poput Martina Shawa, Pamele Anderson, Joanne Lumley i Carla Lewisa, osvajača 6 Olimpijskih zlatnih medalja, izgledaju prilično dobro uz pomoć svoje vegetarijanske prehrane. Tko je sve vegetarijanac iz svijeta poznatih provjeri ovdje.

20. Kada životinje ne bi bile sretne i zdrave, one ne bi rasle, nesle jaja i slično...

To jednostavno nije istina. Ljudi ne izrastaju veliki jer su sretni, a tako ni životinje. Pilići uzgajani za meso danas rastu skoro dvaput brže nego prije 50 godina – iako žive u daleko gorim uvjetima, nagužvani u smrdljive zatvorene kaveze u velikim halama s desecima tisuća drugih i pate od šepavosti i drugih problema. Oni ne narastu veliki jer su sretni nego zato jer su selektivno uzgajani da bi brzo dobili na težini, davani su im lijekovi koji potiču rast i hranjeni su specijalnom hranom.

Slično tome, krave muzare uzgajane su tako da proizvode mnogo više mlijeka nego što je to za njih prirodno. Zapravo, mliječna industrija počiva na tome da životinje učini nesretnima – oduzimajući im teliće tako da bi ljudi mogli piti mlijeko njihovih majki – da bi obavljale svoju funkciju. Kokoši nesilice uzgajane su da bi proizvodile tako mnogo jaja da na kraju gube kalcij iz kostiju koje postaju krhke te zadobivaju lomove nogu kao posljedice toga. One ne ležu jaja jer su sretne: one jednostavno nemaju izbora. Svinje nemaju meso da bi ga mi jeli, krave mlijeko da bi ga mi pili niti kokoši nesu jaja za nas.

Iskorištavanje i manipuliranje njihovim životima i prirodnim nagonima više je nego neopravdana okrutnost s kojom trebamo prekinuti zbog održivosti cijelog planeta.